Kao rezultat projekta financiranog europskim sredstvima uskoro će svoja vrata otvoriti rekonstruirana zgrada nekadašnjeg kina Edison kako bi za Karlovčane bila novo suvremeno kino, ali i konferencijski, festivalski prostor, prostor za učenje o filmu i umjetnosti, prostor poticanja i razvoja prvenstveno audiovizualnih djelatnosti.
Karlovačko kino Edison projektirano je davne 1918. godine upravo kao namjenska građevina za kino projekcije te je uskoro i otvoreno pružajući tadašnjim stanovnicima Karlovca uvid u 'žive slike' i čineći ih dijelom svjetske filmske publike. Zgrada je zadržala svoju funkciju sve do 1999. godine kada je kino zatvoreno i u njemu se više ne održavaju projekcije. Tada i prestaje kinoprikazivačka djelatnost u Karlovcu. Entuzijasti okupljeni oko želje za oživljavanjem kina u Karlovcu od tada organiziraju projekcije u nekim drugim karlovačkim dvoranama, no pravog kina Karlovčani još uvijek nemaju. Posebno se ističe rad udruge Kinoklub koja svojim aktivnostima ne dozvoljava da Karlovčani zaborave kako su film i umjetnost zabava i druženje i puno više od svega toga.
Sjećanja Karlovčana na njihov Edison, kino iz mladosti, kino u parku, kino prvih susreta, uskoro će biti više od sjećanja.
Kao rezultat projekta financiranog europskim sredstvima uskoro će svoja vrata otvoriti rekonstruirana zgrada nekadašnjeg kina Edison kako bi za Karlovčane bila novo suvremeno kino, ali i konferencijski, festivalski prostor, prostor za učenje o filmu i umjetnosti, prostor poticanja i razvoja prvenstveno audiovizualnih djelatnosti. Sve će to biti moguće uz novu organizaciju prostora i suvremenu multimedijalnu opremu. Velika projekcijska dvorana imat će dvjestotinjak komfornih sjedala, a manja projekcijska dvorana pedesetak. Ostali prostori namijenjeni su također publici, ali i ostalim korisnicima kako bi samo kino Edison postalo nezaobilazna kulturna točka Karlovca.
O povijesti i arhitekturi kina, kao i obnovi istog pišu dipl.ing.arh. Boris Vučić-Šneperger i Kristina Benko, struč.spec.oec.
KINO EDISON KARLOVAC
Karlovačko Kino Edison nije prvo namjensko kino u Hrvatskoj, ali jedno je od najstarijih. Stalno kino Apolo osnovao je u Karlovcu 1912. godine Rudolf Mosinger, poznati fotograf i promicatelj kinematografa u hrvatskim gradovima, uz dozvolu Gradskog poglavarstva u prostorima Zorinog doma. Ovakvo kino je funkcioniralo pet godina, nakon čega je odlučeno da se izgradi namjenska kino građevina, poput onih u drugim gradovima, inicijativom Kinematografskog dioničkog društva, a prema projektu zagrebačkih arhitekata Edvarda Schöna i Brune Bauera. Projekti za zgradu novog kina Atlas bili su gotovi u lipnju 1918. godine, te je ubrzo započela i gradnja. Planirano je da zgrada novog kina bude smještena na prostoru nekadašnjih tvrđavnih bastiona, u dijelu grada koji je nastao nakon uklanjanja nasipa i bastiona oko Zvijezde krajem 19. stoljeća, da bude sagrađena između zgrade Zorinog doma i nekadašnje crkve Sv. Ćirila i Metoda, ulaznim pročeljem okrenuta prema šetalištu uz karlovačku Zvijezdu – Velikoj promenadi (danas Šetalištu dr. Franje Tuđmana).
Izvorno je predviđeno da zgrada bude opremljena skulpturom Atlasa postavljenom na atici iznad ulaza, skulpturom alegorije nad kupolom tornja, te rozetama duž bočnih pročelja velike dvorane ukrašenima dekorativnim elementima.
Kino je isprva trebalo imati naziv Kino Atlas, ali je početkom gradnje umro Rudolf Mosinger, inicijator i investitor. Tada je došlo do promjene investitora i prema odluci dioničara izvorni naziv Kino Atlas zamijenjen je imenom izumitelja filmske kamere – kinetoskopa i kinematografa, Thomasa Alve Edisona. Najvjerojatnije se radi štednje i brzine odustalo i od suvišnih dekorativnih elemenata i skulptura.
Prema sačuvanim originalnim nacrtima iz 1918. godine vidljivo je da je, uz manje preinake, zgrada kina izvedena poštivajući arhitektonski projekt, te je svojim, za ono doba modernim vizualnim rješenjem, jednostavnim linijama i jasnim volumenom lišenim suvišnih ukrasa, ali u stilu kasnosecesijskih elemenata posvema bila u kontrastu prema historicističkoj arhitekturi koja ju okružuje.
Veličine vanjskih gabarita građevine su 36,10 m x 20,57 m, a položena je u smjeru sjeveroistok - jugozapad. Glavni ulaz u građevinu je smješten na stranu prema gradu. Građevina je izduženog pravokutnog tlocrta s istaknutim ulaznim djelom koji je naglašen s konveksnim zidom, ravnim terasastim krovom na čijim su uglovima postavljene velike ukrasne vaze i nad kojom se uzdiže manji osmerokutni toranj s polukružnom kupolom. U nastavku istaknutog ulaznog volumena je velika dvorana pokrivena dvostrešnim kosim krovom i s bočno dograđenim izlaznim trjemovima. Na začelju je stepenasti istaknut dio dograđen volumenu velike dvorane.
Projektom je predviđeno da novo kino primi do 640 gledatelja, što ga je stavljalo u red većih kina na ovim prostorima.
Zgrada se sastoji od glavnog ulaznog dijela koji čini središnji atrij okružen prostorima u funkciji kina. U nastavku ulaznog atrija se nalazi velika kino dvorana koja je zamišljena i izvedena kao jednoprostorna dvorana s kosim podom i balkonom na kojemu je smješten drugi dio gledališta.
U dnu velike dvorane se nalazi kino platno u plitkoj niši koja stepenasto izlazi iz ravnine začelnog zida. Ovaj stepenasti istak je vidljiv i izvana. U projektima je predviđeno dekorativno uređenje dvorane, koje je vrlo vjerojatno i (djelomično) izvedeno, ali je tijekom vremena nestalo u brojnim obnovama prostora.
Dvorana je pokrivena plitkim segmentnim svodom koji visi na čeličnoj krovnoj konstrukciji.
Velika dvorana je pokrivena dvostrešnim kosim krovom, dok ulazni dio ima ravni neprohodni krov, s niskim obodnim zidom u čijim uglovima su postavljene četiri velike ukrasne betonske vaze.
Uz veliku dvoranu su uz duža pročelja dograđeni trijemovi preko kojih su posjetitelji izlazili iz kino dvorane. Ovi trijemovi su bili otvoreni do obnove osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada su tu interpolirani manji poslovni prostori – dućani, uredi – te zatvoreni prozorima i vratima. Tada je rađena i obnova ostale stolarije na zgradi, kojoj su pridodani rešetkasti elementi u formi postmodernizma.
Izvorno (prema nacrtima iz svibnja 1918. godine) su prateći prostori predviđeni kao salon uz kojega je smješten caffe bar (lijevo od ulaza), te garderoba sa sanitarijama desno od ulaza. Na prvotnom nacrtu nisu bila planirana oba stubišna krila kako je izvedeno danas.
Na katu su bili prostorije u funkciji kina – na južnoj strani je predviđeno spremište filmova (film depot), a nasuprot je bio ured (comptoir).
Nacrti koji su iz lipnja 1918. godine i koji su predani kao urudžbeni nacrti (za dozvolu) imaju promjenu u dijelu garderobe i sanitarija u prizemlju – prostorije su zaokrenute tako da sanitarije imaju vanjske prozore i ventilaciju. Na katu je spremište filmova pretvoreno u prostor za manipulaciju s manjim filmskim depoom. Balkon koji je izvorno planiran je bio bitno manji nego li je to danas, u zatečenom stanju.
Stubišni krak je projektiran samo na sjevernoj strani, i s te se strane trebao nalaziti dio podruma namijenjen kotlovnici, odnosno izvorno spremištu ugljena (prema projektu su bile planirane brojne peći u prostorima – četiri peći u svim uglovima kino dvorane, u salonu, u atriju dvije peći i u uredu jedna.
Na središnjem mjestu se nalazi začetak (polovica) prostorije oktogonalnog tlocrta koja je bila ulaz u projekcijski dio zgrade. U tom dijelu su smještene uske stube koje su vodile na gornje etaže u kojima su bile prostor za projekciju filmova. Ovaj je prostor bio kao međuetaža, a prozor kroz koji su vršene projekcije bio je smješten pod samim stropom kino dvorane.
Evidentno je da je kino tijekom izvedbe doživjelo određene promjene. Iako na nacrtu nije crtan, izveden je i južni stubišni krak. Mogući razlog je bio da se stubište pokazalo potrebno zbog organizacije i monumentalnosti prostora. Osim toga, ispod novog stubišta je izveden dio podruma u kojem je kasnije ubačena kotlovnica. Podrumski dio pod sjevernim stubištem nije nikad izveden do kraja.
Ovom preinakom se dobio još jedan bočni ulaz u zgradu, a prostor namijenjen caffe baru i salonu je smanjen za trećinu. Prostori na katu (filmski depo i ured) su otvoreni prema atriju. Sama ograda na katu atrija nije izvedena bogato od kovanog željeza već od betonskih lijevanih elemenata. U to vrijeme su dijelovi građevine koji su trebali biti od kamena, često bili izvedeni iz lijevanog betona naknadno obrađenog ili obloženog, kao što su stupci unutar artrija ili stube bočnih stubišta.
U vrijeme kada je izgrađeno, kino je sa svojih 490 sjedala bilo najveće u Hrvatskoj. Kino Edison valorizirano je kao kapitalno ostvarenje epohe, zaštićeno je kulturno dobro i upisano na listu Registriranih dobara Republike Hrvatske. Građevina je jedna od najstarijih namjenski građenih za kino u Hrvatskoj, a koja je sačuvana u svom izvornom obliku.
Kino je zatvoreno 1999. godine i od tada se u njemu više ne održavaju kino projekcije.
OBNOVA KINA EDISON
Od 2016. godine kino je u vlasništvu Grada Karlovca, te je u obnovi, odnosno rekonstrukciji koja je omogućena bespovratnim sredstvima Europskog fonda za regionalni razvoj.
Recentnim zahvatom se namjerava dobiti uređena zgrada s vrhunskim kino sadržajima u obliku art ili butique kina, odnosno prostora koji će osigurati vrhunske kino projekcije i prateće sadržaje, ne isključivo vezane za projekcije. Osim toga, u novoobnovljenoj zgradi kina bi trebali biti smješteni prostori za okupljanje (kafe, okupljanje u smislu suradnje – startup, cooworking i sl.), te obilazak (kino muzej) i suradnju u kulturi.
U obnovi su predviđeni novi sadržaji koji će osiguravati višenamjenske sadržaje.
Suvremena kino dvorana (velika) za dvjestotinjak gledatelja s vrhunskom kino opremom i novim gledalištem koje će biti izvedeno tako da poveže parter i balkon. Gledalište će postati strmije - svako od dvanaest redova gledališta imat će visinu koja osigurava dobru preglednost svakog sjedala na veliko kino platno koje se može ukloniti čime prostor od kino dvorane postaje kazališni prostor – tako prostor velike dvorane postaje hibridni prostor u trendu suvremenih kino dvorana.
Velika dvorana ima proširenu pozornicu koja će se moći koristiti za ostale multimedijalne i perfomativne izvedbe i konferencije. Iz tog razloga je zgrada produljena u stražnjem dijelu, kako bi se dobila pozornica u kojoj se mogu odvijati razni sadržaji.
Ispod gornjeg dijela gledališta nalazit će se mala dvorana za projekcije sa četrdesetak visokokomfornih sjedala za posebne projekcije (art kino) ili sastanke.
Ispred dvorana se nalaze ulazni prostor u formi zajedničkog ulaznog atrija okruženog stupcima u kojem je niz zajedničkih sadržaja za posjetitelje kao što su blagajna, caffe, Internet, manji prostor prodaje karata, hrane i suvenira. Iz zajedničkog vestibula se ide prema ulazima za dvorane i središnje postavljenom dizalu za pristup osoba smanjene pokretljivosti i invalidnim osobama.
S obje strane se nalaze stubišta koja vode na gornje etaže u kojima su manji salon – lounge za korisnike, uredski prostor, izložbeni predprostori ispred ulaza na galeriju velike dvorane.
U potkrovlju će biti uređeni prostori za korisnike, kino klub, radni prostor za co-working, te manja dvorana za edukacije s pratećim prostorima u potkrovlju.
Do podrumskog prostora vode stube na južnom dijelu ulaznog prostora. Podrumski prostori će se preurediti za muške i ženske sanitarije.
U bočnim trjemovima su manji uredski prostori i garderobe.
Ova obnova obuhvaća temeljitu rekonstrukcija prostora građevine. Dio u kojem je smještena velika dvorana će se izvesti kao zamjenski dio, jer se pokazalo da je kvaliteta izvornog zidanja dosta nekvalitetna, te da su vrijeme i recentni potresi u dobrome narušili stabilnost i sigurnost građevine. To se, nažalost, pokazalo tek tijekom početka građenja kada je utvrđeno da je postojeća konstrukcija loša i da nikako ne može zadovoljiti planirana nova opterećenja.
Predviđena je ugradnja potpuno nove opreme i novog unutarnjeg uređenja s novom rasvjetom.
Grijanje prostora će biti preko dizalica topline, čime se osigurava energetski učinkovita građevina. Svi novi dijelovi građevine (vanjske strukture i stolarija) će biti izvedeni uz energetski učinkovite materijale i konstrukcije.
Ukupna korisna površina novouređene građevine bit će 1516 m2.
Građevinski dio radova trebao bi završiti u svibnju, nakon čega slijedi opremanje objekta. Paralelno s izvođenjem radova radi se na osmišljavanju atraktivne programske sheme. U rekonstruiranom objektu održavat će se konferencije, festivali, radionice te ostali kulturni, edukativni i zabavni sadržaji koji će pomoći da se Karlovac i Edison pozicioniraju na kulturno - turističkoj karti Hrvatske te da se ostvaruju pozitivni društveni i gospodarski efekti, a nakon višegodišnjeg očekivanja da kino opet otvori svoja vrata, ovo ljeto Karlovčani će dobiti više od kina.
Grad Karlovac je nositelj projekta 'Obnova brownfield lokacije nekadašnjeg kina Edison', KK.06.2.2.18.0001, financiranom iz Europskog fonda za regionalni razvoj, u sklopu Operativnog programa Konkurentnost i Kohezija 2014. - 2020. Razdoblje provedbe projekta je 24 mjeseca, a isti je započeo 6. travnja 2021. Vrijednost projekta je 25.823.352,76 HRK (3.427.347,90 EUR), udio bespovratnih sredstva je 21.924.698,38 HRK (2.909.907,54 EUR) (85%) dok se ostatak financira vlastitim sredstvima (7,5%) i sredstvima Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU (7,5%) – ukupno 3.873.502,91 HRK (514.102,19 EUR).
Sadržaj članka isključiva je odgovornost Grada Karlovca i ni na koji način ne odražava stavove EU.
