Čišćenje i restauracija spomenika zadatak je koji sa sobom donosi jedinstven skup izazova. Jedan od ključnih razloga je rizik od oštećenja tih dragocjenih i povijesnih kulturnih dobara neodgovarajućim postupcima. Kako bi se utvrdile odgovarajuće tehnike čišćenja potrebna je temeljita analiza materijala, vrste i stupnja zaprljanja te zahvaćenih oblika i struktura. To često uključuje testiranje mogućih metoda čišćenja na probnim površinama kako bi se osigurala njihova učinkovitost i sigurnost. Neke od dostupnih mogućnosti za restauracijsko čišćenje uključuju niskotlačno abrazivno čišćenje, visokotlačno čišćenje vrućom vodom s fazom upotrebe pare, čišćenje suhim ledom, obloge ili čak lasersku tehnologiju.
Ključni preliminarni radovi kod restauracijskog čišćenja
Čišćenje spomenika zahtijeva blisku suradnju među različitim stranama, uključujući vlasnika spomenika, lokalne vlasti i potencijalno restauratore, povjesničare umjetnosti i druge stručnjake. Zbog važnosti i jedinstvenih karakteristika svakog spomenika čišćenje je često bitan dio procesa njegove restauracije.
Analiza stanja, utvrđivanje ciljeva i proba
Čišćenje fasade uključuje čišćenje cijelog vanjskog omotača građevine, a možda i vanjskih sadržaja kao što su fontane, kipovi ili skulpture. Tijekom temeljitog preliminarnog pregleda i analize određuju se starost, vrsta i stanje materijala fasade ili drugih površina, kao i vrsta i stupanj vremenskih utjecaja ili prljavštine. Utvrđuje se razlika između onečišćenja mineralima i organskog onečišćenja. Onečišćenja mineralima uključuju cvjetanje, sinteriranje ili koroziju tj. pigmente verdigris ili brownstone na metalnim fasadama, a organska onečišćenja uključuju čađu, izmet ptica ili biogeni rast poput algi, mahovina, lišajeva i gljivica.
Stručnjaci za čišćenje trebaju biti uključeni u preliminarne procjene. Tijekom inspekcija na lokaciji tim može razgovarati o ciljevima čišćenja i održavanja spomenika. Postoje različiti pristupi tomu. Restauracija ponekad podrazumijeva rekonstrukciju izvornog stanja, a u drugim slučajevima vremenski utjecaji i starenje smatraju se bitnim dijelom povijesti zgrade te ne kao nešto što bi trebalo 'ispravljati'. Pristupi se razlikuju i od zemlje do zemlje.
Nakon što su početne procjene završene te ciljevi čišćenja spomenika postavljeni, potrebno je određivanje probnih dijelova površine kako bi se testirale moguće tehnike čišćenja. To omogućuje da se utvrdi može li se cilj čišćenja postići restauracijskim čišćenjem i može li se izvorna površina obnoviti bez ugrožavanja izvornog materijala ili tvari.
Čestice i vruća voda/para: dva primjera najbolje prakse
Kada je riječ o čišćenju i restauraciji spomenika dostupne su brojne tehnike, ali dvije koje se često upotrebljavaju i na zaštićenim i nezaštićenim građevinama su niskotlačno abrazivno čišćenje česticama i visokotlačno čišćenje vrućom vodom ili parom.
Postupak niskotlačnog abrazivnog čišćenja česticama vrlo je učinkovita tehnika za čišćenje i vraćanje fasada u njihovo izvorno stanje. Taj proces uključuje upotrebu specijaliziranog pištolja za abrazivno čišćenje u koji se iz visokokvalitetnog građevinskog kompresora dovodi komprimirani zrak. Kako bi se smanjio utjecaj na površinu koja se čisti, u komoru za miješanje dodaju se vrlo sitan abraziv i voda, što pomaže suzbiti čestice prašine.
Vruća voda i para za čišćenje spomenika: visokotlačno čišćenje bez stresa
Iako se visokotlačno čišćenje obično ne povezuje s osjetljivim građevnim materijalima, ovu je tehniku moguće upotrebljavati uz vrlo nizak tlak, čak i s postavkama s kojima tlaka gotovo i nema. Na primjer, kada je mlaznica postavljena na 40 centimetara od površine koja se čisti, na površinu se ne vrši ni 1 bar tlaka, čak i kada je tlak mlaznice postavljen na 200 bara.
Učinkovitost čišćenja ovisi o tlaku koji stvara crpka kao i o količini vode koja prolazi kroz poprečni presjek cijevi po jedinici vremena. To utječe na udarni tlak i uklanja omekšanu prljavštinu. Jednako važna za mehanički učinak visokotlačnog mlaza je visokotlačna mlaznica koja se upotrebljava. Ravne mlaznice omogućuju veću površinu rada, mlaznice s tankim mlazom bolje lokalizirano razlažu prljavštinu, a rotirajuće mlaznice kombiniraju te dvije prednosti, ali se preporučuju samo za otporne površine. Visokotlačni čistači s hladnom i vrućom vodom upotrebljavaju se za čišćenje i restauraciju spomenika. Ovisno o vrsti podloge i prljavštine moguće je raditi pri temperaturi od 80°C ili višoj, što smanjuje trajanje čišćenja za do 60%. Mlazovi vruće vode učinkovito ispiru i stvaraju malu količinu pare. Faza upotrebe pare posebno je pogodna za osjetljive površine s pukotinama i za uklanjanje ostataka s višim talištem. Djeluje s površinskim tlakom od 0,5 bara do 1 bara i površinskom temperaturom do 100°C. Alge, mahovina i lišajevi mogu se tako nježno ukloniti.
Ostale tehnike za restauracijsko čišćenje provjerite na kaercher.hr.
